Njemačkoj je potreban novi poslovni model

Prva žrtva rata je istina. Proteklih nedjelja je ubilačka ruska invazija na Ukrajinu pokazala istinitost te izreke. Ali u takvim vremenima je takođe tačno da se glasno izgovore neke istine koje u drugim okolnostima ne bi bile tako jasno izrečene.

To se desilo ovih dana kada je Martin Brudermiler, šef najvećeg svjetskog hemijskog koncerna BASF, dao intervju za list „Frankfurter algemajne cajtung". Na pitanje da li Njemačka uvozom nafte i gasa finansira Putinov rat, on je odgovorio da je činjenica da su „ruske isporuke gasa do sada bile baza konkurentnosti naše industrije". Dodao je da bi zaustavljanje uvoza „razorilo naše blagostanje", pošto je to konkurentno snabdijevanje energentima „bitan gradivni element ekonomske snage Njemačke".

- pročitajte još:Koliko njemačko gospodarstvo trpi zbog rata u Ukrajini?

Tako je šef BASF-a uspio da veoma direktno opiše dosadašnji poslovni model Njemačke, koji je stvorio jednu od najsnažnijih ekonomija svijeta i jednu od vodećih izvoznih nacija. Uvozili su se relativno jeftini energenti i na toj osnovi je visokorazvijena hemijska industrija s dobro plaćenim stručnjacima razvijala tražene proizvode, koji su onda uz dobru zaradu prodavani širom svijeta. „Made in Germany“ – to su još uvijek proizvodi svjetskog glasa.

Rusija, Kina i globalizacija

Naravno, ima tu još faktora. Na primjer – Kina. Njemačke firme pravovremeno su uskočile na kineski voz munjevitog razvoja. Tako je Kina postala i važan dobavljač sirovina i ogromno tržište za njemačke proizvode. Za njemačku automobilsku industriju Kina je trenutno najvažnije tržište na svijetu. Samo Folksvagen tamo proda 40 odsto svojih automobila. Uz sve to ide i napredak globalizacije džinovskim koracima, što je išlo na ruku izvozno orijentisanoj zemlji kao što je Njemačka.

Jeftini ruski energenti, ogromno kinesko tržište, globalizacija i jaka domaća industrija – iz te mješavine nastale su dvije stvari: sa jedne strane, ogroman trgovinski suficit (Njemačka izvozi neuporedivo više nego što uvozi, što je stalan predmet kritike njemačkih trgovinskih partnera), a s druge strane, razvila se ekstremna zavisnost od Rusije i Kine.

Sada se zbog brutalnog rata u Ukrajini mnogo toga poljuljalo. Isto kao i početkom pandemije, neki posmatrači govore o „kraju globalizacije" ili barem o tome da se mora steći veća nezavisnost kod određenih proizvoda. Nedostatak zaštitne opreme i medicinskih maski početkom pandemije mnogima je u Njemačkoj otvorio oči. Sve su glasniji bili zahtjevi da se sprovede „rešoring" – vraćanje proizvodnih pogona u zemlju. Ali realizacija se pokazala kao veoma kompleksna priča.

Bipolarni ekonomski poredak?

Sada, poslije ruske invazije, stvari su se ponovo promijenile. Njemačka, pa i Evropa prinuđeni su da se emancipuju od uvoza ruskih energenata, ako se ne želi da se agresoru iz Kremlja stalno puni ratni budžet. A ponovo se postavlja i pitanje prevelike zavisnosti od Kine. Naime, Peking se u ovom sukobu svrstao na stranu Moskve – naravno, ne iz prevelike ljubavi prema Putinu, već zbog energetske žeđi, zbog ruskih sirovina i velikog tržišta. U svakom slučaju, te dvije zemlje su složne u odbacivanju zapadnih vrijednosti kao što su vladavina prava, sloboda mišljenja i tolerancija.

Rat je označio kraj „30 veličanstvenih godina globalizacije“, kaže poznati ekonomista Gabrijel Feldermajr. Hoće li se, dakle, svijet raspasti u nove blokove? Ovdje Zapad sa Evropljanima i Amerikancima, tamo Kina koja dominira savezom sa Rusijom i možda Indijom (mada je to teško zamisliti: Rusija kao mlađi partner, Indija zajedno sa Kinom?) Takav bipolarni svijet koji bi nužno doveo do bipolarnog ekonomskog poretka, imao bi dramatične posljedice za profitera globalizacije kao što je Njemačka.

Time bi, naime, bila izgubljena osnova za gore opisani ekonomski model. Dakle, potrebno je pronaći nešto novo. Njemačka ekonomija ipak je pokazala da posjeduje izuzetnu sposobnost prilagođavanja. Ta sposobnost je i sada potrebna. Nova organizacija ukupnog snabdijevanja zemlje energijom nudi jedinstvenu šansu ubrzanja ekološkog preoblikovanja ekonomije.

Moramo da se usmjerimo na to da sami proizvedemo što više energije. Jeftina ekološka energija i zelena energija na bazi vodonika doveli bi do stvarne konkurentnosti Njemačke kao mjesta proizvodnje. Ako bi se ostvario upravo objavljeni plan ministra privrede Roberta Habeka, prema kojem bi obnovljiva energija bila „od izuzetnog javnog interesa", a snabdijevanje električnom energijom u roku od 13 godina skoro u potpunosti zasnovano na energiji vetra, sunca i biomase, bio bi to veliki potez.

Time bi i njemačka industrija bila u stanju da i dalje nudi svoje proizvode trošeći povoljnu energiju. Time bi se i u budućnosti obezbijedilo blagostanje Nijemaca.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu